Hutba: Dobro u svakom vremenu i u svim okolnostima
Subota, 01 Siječanj 2011 23:34    PDF Ispis E-mail
Font Size Larger Font Smaller Font
Share
بسم الله الرحن الرحيم
Dobro u svakom vremenu i u svim okolnostima
Hvala Uzvišenom Allahu, Gospodaru svega postojećeg, On je Sveznajući, Vladar Dana Sudnjega, i Njemu će se sve na kraju vratiti. Neka su Allahovi blagoslovi i mir na poslanika Muhammeda, poslanika radosne vijesti koji prenosi istinitu božansku poruku ljudima „da će uspjeh postići bogobojazni i strpljivi“. Allahu milostivi podari svoj blagoslov, uputu i spas na sve one koji Tvoje ime slave i veličaju, i koji u ime Tvoje čine dobra djela. AMIN!
Draga braćo vjernici,
Na kraju smo 2010. kalendarske godine, i čovjek po prirodi sumira, analizira, zbraja svoje ostvarene rezultate, ciljeve za taj protekli period. Vrijeme u našem zahuktalom ritmu i stilu života izuzetno brzo izmiče, i nismo gotovo u stanju ni okrenuti se a već je prošla sedmica, stigao novi dan džume, petak, isto nekako je i s mjesecima, ali i godinama, pa na kraju i našim kompletnim životom. Vrijeme i prostor su dva okvira u kojima se realizira sav naš ovozemaljski trud, rad, zalaganje, nastojanje, i stoga ih valja s  budnom pažnjom i osjećajem za njihovu vrijednost i važnost čuvati i koristiti. Čovjek po svojoj naravi, plan svog preobražaja, promjene na bolje i drukčije, vezuje za neke vanjske okolnosti, koje će doći, koje će se posložiti; nova sredina, neko novo radno okruženje, novi posao, novu sljedeću –nastupajuću godinu.
Dakle tu čovjek cijeni da će mu te nove okolnosti, uslovi, novo vrijeme i mjesto, donijeti preokret u životu, tj. da će njega slabog  i nemoćnog učiniti snažnim i moćnim.
Opet, u naravi je čovjeka da traži izgovore, objašnjenja, i drugima, ali i sebi samome.   O tome mnogo čitamo u kazivanju Kur'ana časnoga gdje se vode dijalozi – razgovori sa ljudima koji su izabrali pogrešan put u vjerovanju, moralnom postupanju i stilu života. Njihovi izgovori su različiti i brojni; do toga da se to kosi sa uvjerenjima i stilom života kojim su živjeli njihovi pretci, do toga da to ne mijenja nabolje i u kvalitetnije njihove živote, materijalne uslove, pa onda vrlo često obrazložu to što im poruku od Boga ne donose direktno meleki, već obični ljudi od krvi i mesa, slični njima, koje oni smatraju manje vrijednim, neutjecajnim u društvu,.
Traženje da se poslože uslovi i stvore prilike je u  potpunoj suprotnosti od kur'anske jasne poruke koja traži prvo pojedinačni, lični angažman , dakle rad na sebi, svom preodgoju, preobražaju, humanitetu. Traži poduzimanje svega što je u mogućnosti kapacitetu čovjeka; vjerskom, moralnom, društvenom, radnom, intelektualnom.
يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُواْ عَلَيْكُمْ أَنفُسَكُمْ لاَ يَضُرُّكُم مَّن ضَلَّ إِذَا اهْتَدَيْتُمْ إِلَى اللَّهِ مَرْجِعُكُمْ جَمِيعًا فَيُنَبِّئُكُم بِمَا كُنتُمْ تَعْمَلُونَ
„O vjernici! Obaveza vam je da dužnju pažnju i brigu poklonite sebi. Neće vam nikakvu štetu moći nanijeti onaj ko je odlutao od vjere i  ispavnog moralnog postupanja samo ako vi budete čvrsti, iskreni i dosljedni u svojoj vjeri i životu. A na koncu, svi ćete se Allahu vratiti, pa će vas On obavijestiti o svemu što ste radili.“ (El-Maide, 105.)
Dakle,  prvo u tim granicama naše odgovornosti i obaveza, a onda šire i dalje, na druge i  na društveni plan.
Prema tome čovjeku oklonosti, uslovi, vrijeme i prostor, ne mogu biti izgovor da se obeshrabri, ne djeluje, ne živi u skladu sa vjerom, moralom, etikom, u vlastitoj kulturi, tradiciji, običajima.
Čovjek iskorištava okolnosti, a ne one njega. Treba sačuvati i zadržati pozitivna svojstva i kvalitete bez obzira na prilike.
Treba biti poput sjemena koje je bačeno i u nepovoljne prilike, pod hrpu soli, ali ipak uspijeva da proklija i klicom se probije do sunčeve svjetlosti i mirisne svježine, dakle do života. Pa i onog sjemena koje iz ustajalog blata i mutne vode dospije i izraste u prekrasne boje, mirise i izgled.
Ne možemo svoj život, prilike, ciljeve vezati za stvaranje nekog povoljnijeg društvenog okvira, koncepta, i maštanju da se faktori poslože pa da onda radimo, pokrenemo se, djelujemo, i tek tada okrenemo novu stranicu života.
Život je jedan, kao jedan trenutak, i neponovljiv je, neispravljiv, nema drugu epizodu u kojoj možemo popraviti ono što smo propustili.
Božiji Poslanik govoreći upravo o toj prolaznosti, kratkoći života kaže: „da je život na ovome svijetu sličan fazi odmora –kratkog predaha koji je konjanik na svom putu uzeo u nekom lijepom hladu drveta .“
Zato se životu u svakom pogledu treba odlučno i ozbiljno pristupiti. Naše danas je tu, pred nama, naš unutarnji duhovni sklop –duša, također je tu, danas imamo priliku da ga brusimo odgajamo, usavršavamo, i svakodnevno čuvamo od grijeha, moralnog posrtanja i propadanja.
I nema tu odgađanja, oduglovačenja, od sutra ću početi, od sljedeće sedmice, mjeseca, nove godine ću početi. Djeluje se dok imaš priliku, život, slobodu, dar i blagodat od Dragoga Allaha, Koji te je opskrbio zdravljem, osjetilima da otkrivaš , razumom da raspoznaješ i saznaješ, Knjigom Upute i Objave da učiš i dosljedan ostaneš, praksom i životom Poslanikovim da u stvarnosti vidiš da se vjera može živjeti i da u njoj tereta nema, već je olakšanje i rasterećenje.
... Noć i dan su dvije jahalice pa na najbolji način na njima putujte prema ahiretu- vječnosti.Čuvajte se odgađanja! Smrt dolazi iznenada! Neka se niko od vas, nipošto, ne zavarava Allahovom blagošću! I džennet i džehennem su svakom od vas bliži od kaiša na njegovoj obući! Zatim je proučio:
فَمَن يَعْمَلْ مِثْقَالَ ذَرَّةٍ خَيْرًا يَرَهُ  . وَمَن يَعْمَلْ مِثْقَالَ ذَرَّةٍ شَرًّا يَرَهُ
„A onaj ko bude uradio trun dobra vidjeće ga, a i onaj ko bude uradio trun zla vidjeće ga!“ (Ez-Zilzal, 7.-8.)
Važno je graditi  svoju vlastitu moralnu utvrdu, bedem, koja će štiti hramoniju, red i mir u duši, i koja će znati adekvatno odgovoriti  kad je zadese ovodunjalučki izazovi, stresovi, krize, brige, iskušenja, borba sa zlom...
Nužno je da čovjek sačuva i zadrži čist osjećaj i zdrav razum kao cjelinu u svakodnevnom sudaru sa izazovima različitih strasti i primamljivih čari.
Jer, ako popusti  i čovjek poklekne pred rušilačkom snagom stasti, grijeha, briga i tegoba, biće upropašten, a njegov čist osjećaj i zdrav razum se raskinuti poput đerdana kojem se konac prekine.
وَلا تُطِعْ مَنْ أَغْفَلْنَا قَلْبَهُ عَن ذِكْرِنَا وَاتَّبَعَ هَوَاهُ وَكَانَ أَمْرُهُ فُرُطًا
„ Zato nikako ne slušaj i ne slijedi onoga čije je srce nehajno prema Allahu, i koji samo svoju strast slijedi, a čiji su posupci daleko od razboritosti.“ (El-Kehf, 28.)
Lakišića džamija, 18. Muharem 1432./ 24. decembar 2010.
Salem-ef. Dedović,
GLAVNI IMAM
بسم الله الرحن الرحيم
Hvala Uzvišenom Allahu, Gospodaru svega postojećeg, On je Sveznajući, Vladar Dana Sudnjega, i Njemu će se sve na kraju vratiti. Neka su Allahovi blagoslovi i mir na poslanika Muhammeda, poslanika radosne vijesti koji prenosi istinitu božansku poruku ljudima „da će uspjeh postići bogobojazni i strpljivi“. Allahu milostivi podari svoj blagoslov, uputu i spas na sve one koji Tvoje ime slave i veličaju, i koji u ime Tvoje čine dobra djela. AMIN!
 
Draga braćo vjernici,
 
Na kraju smo 2010. kalendarske godine, i čovjek po prirodi sumira, analizira, zbraja svoje ostvarene rezultate, ciljeve za taj protekli period. Vrijeme u našem zahuktalom ritmu i stilu života izuzetno brzo izmiče, i nismo gotovo u stanju ni okrenuti se a već je prošla sedmica, stigao novi dan džume, petak, isto nekako je i s mjesecima, ali i godinama, pa na kraju i našim kompletnim životom. Vrijeme i prostor su dva okvira u kojima se realizira sav naš ovozemaljski trud, rad, zalaganje, nastojanje, i stoga ih valja s  budnom pažnjom i osjećajem za njihovu vrijednost i važnost čuvati i koristiti. Čovjek po svojoj naravi, plan svog preobražaja, promjene na bolje i drukčije, vezuje za neke vanjske okolnosti, koje će doći, koje će se posložiti; nova sredina, neko novo radno okruženje, novi posao, novu sljedeću –nastupajuću godinu.
 
Dakle tu čovjek cijeni da će mu te nove okolnosti, uslovi, novo vrijeme i mjesto, donijeti preokret u životu, tj. da će njega slabog  i nemoćnog učiniti snažnim i moćnim. Opet, u naravi je čovjeka da traži izgovore, objašnjenja, i drugima, ali i sebi samome. O tome mnogo čitamo u kazivanju Kur'ana časnoga gdje se vode dijalozi – razgovori sa ljudima koji su izabrali pogrešan put u vjerovanju, moralnom postupanju i stilu života. Njihovi izgovori su različiti i brojni; do toga da se to kosi sa uvjerenjima i stilom života kojim su živjeli njihovi pretci, do toga da to ne mijenja nabolje i u kvalitetnije njihove živote, materijalne uslove, pa onda vrlo često obrazložu to što im poruku od Boga ne donose direktno meleki, već obični ljudi od krvi i mesa, slični njima, koje oni smatraju manje vrijednim, neutjecajnim u društvu.
 
Traženje da se poslože uslovi i stvore prilike je u  potpunoj suprotnosti od kur'anske jasne poruke koja traži prvo pojedinačni, lični angažman, dakle rad na sebi, svom preodgoju, preobražaju, humanitetu. Traži poduzimanje svega što je u mogućnosti, kapacitetu čovjeka; vjerskom, moralnom, društvenom, radnom, intelektualnom.
 
يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُواْ عَلَيْكُمْ أَنفُسَكُمْ لاَ يَضُرُّكُم مَّن ضَلَّ إِذَا اهْتَدَيْتُمْ إِلَى اللَّهِ مَرْجِعُكُمْ جَمِيعًا فَيُنَبِّئُكُم بِمَا كُنتُمْ تَعْمَلُونَ
 
„O vjernici! Obaveza vam je da dužnju pažnju i brigu poklonite sebi. Neće vam nikakvu štetu moći nanijeti onaj ko je odlutao od vjere i  ispavnog moralnog postupanja samo ako vi budete čvrsti, iskreni i dosljedni u svojoj vjeri i životu. A na koncu, svi ćete se Allahu vratiti, pa će vas On obavijestiti o svemu što ste radili.“ (El-Maide, 105.)
 
Dakle,  prvo u tim granicama naše odgovornosti i obaveza, a onda šire i dalje, na druge i  na društveni plan. Prema tome, čovjeku oklonosti, uslovi, vrijeme i prostor, ne mogu biti izgovor da se obeshrabri, ne djeluje, ne živi u skladu sa vjerom, moralom, etikom, u vlastitoj kulturi, tradiciji, običajima. Čovjek iskorištava okolnosti, a ne one njega. Treba sačuvati i zadržati pozitivna svojstva i kvalitete bez obzira na prilike. Treba biti poput sjemena koje je bačeno i u nepovoljne prilike, pod hrpu soli, ali ipak uspijeva da proklija i klicom se probije do sunčeve svjetlosti i mirisne svježine, dakle do života. Pa i onog sjemena koje iz ustajalog blata i mutne vode dospije i izraste u prekrasne boje, mirise i izgled. 
 
Ne možemo svoj život, prilike, ciljeve vezati za stvaranje nekog povoljnijeg društvenog okvira, koncepta, i maštanju da se faktori poslože pa da onda radimo, pokrenemo se, djelujemo, i tek tada okrenemo novu stranicu života. Život je jedan, kao jedan trenutak, i neponovljiv je, neispravljiv, nema drugu epizodu u kojoj možemo popraviti ono što smo propustili. 
 
Božiji Poslanik govoreći upravo o toj prolaznosti, kratkoći života kaže: „da je život na ovome svijetu sličan fazi odmora –kratkog predaha koji je konjanik na svom putu uzeo u nekom lijepom hladu drveta.“ Zato se životu u svakom pogledu treba odlučno i ozbiljno pristupiti. Naše danas je tu, pred nama, naš unutarnji duhovni sklop –duša, također je tu, danas imamo priliku da ga brusimo, odgajamo, usavršavamo, i svakodnevno čuvamo od grijeha, moralnog posrtanja i propadanja. 
 
I nema tu odgađanja, oduglovačenja, od sutra ću početi, od sljedeće sedmice, mjeseca, nove godine ću početi. Djeluje se dok imaš priliku, život, slobodu, dar i blagodat od Dragoga Allaha, Koji te je opskrbio zdravljem, osjetilima da otkrivaš, razumom da raspoznaješ i saznaješ, Knjigom Upute i Objave da učiš i dosljedan ostaneš, praksom i životom Poslanikovim da u stvarnosti vidiš da se vjera može živjeti i da u njoj tereta nema, već je olakšanje i rasterećenje. 
 
... Noć i dan su dvije jahalice pa na najbolji način na njima putujte prema ahiretu- vječnosti. Čuvajte se odgađanja! Smrt dolazi iznenada! Neka se niko od vas, nipošto, ne zavarava Allahovom blagošću! I džennet i džehennem su svakom od vas bliži od kaiša na njegovoj obući! Zatim je proučio:
 
فَمَن يَعْمَلْ مِثْقَالَ ذَرَّةٍ خَيْرًا يَرَهُ  . وَمَن يَعْمَلْ مِثْقَالَ ذَرَّةٍ شَرًّا يَرَهُ
 
„A onaj ko bude uradio trun dobra vidjeće ga, a i onaj ko bude uradio trun zla vidjeće ga!“ (Ez-Zilzal, 7.-8.)
 
Važno je graditi  svoju vlastitu moralnu utvrdu, bedem, koja će štiti hramoniju, red i mir u duši, i koja će znati adekvatno odgovoriti kad je zadese ovodunjalučki izazovi, stresovi, krize, brige, iskušenja, borba sa zlom... Nužno je da čovjek sačuva i zadrži čist osjećaj i zdrav razum kao cjelinu u svakodnevnom sudaru sa izazovima različitih strasti i primamljivih čari. Jer, ako popusti i čovjek poklekne pred rušilačkom snagom stasti, grijeha, briga i tegoba, biće upropašten, a njegov čist osjećaj i zdrav razum se raskinuti poput đerdana kojem se konac prekine.
 
وَلا تُطِعْ مَنْ أَغْفَلْنَا قَلْبَهُ عَن ذِكْرِنَا وَاتَّبَعَ هَوَاهُ وَكَانَ أَمْرُهُ فُرُطًا
 
„Zato nikako ne slušaj i ne slijedi onoga čije je srce nehajno prema Allahu, i koji samo svoju strast slijedi, a čiji su posupci daleko od razboritosti.“ (El-Kehf, 28.)
 
Lakišića džamija, 18. Muharem 1432./ 24. decembar 2010.
Salem-ef. Dedović,   GLAVNI IMAM
 
Komentari (0)
Komentiraj
Vaši kontakt detalji:
Komentar:
[b] [i] [u] [url] [quote] [code] [img]   
:D:angry::angry-red::evil::idea::love::x:no-comments::ooo::pirate::?::(
:sleep::););)):0
Security
Molim unesite anti-spam kod sa slike.