Hutba: Rijaset i hilafet
Subota, 15 Siječanj 2011 21:51    PDF Ispis E-mail
Font Size Larger Font Smaller Font
Share
بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَنِ الرَّحيِم
38.Rijaset i hilafet
وَإِذْ يَرْفَعُ إِبْرَاهِيمُ الْقَوَاعِدَ مِنَ الْبَيْتِ وَإِسْمَاعِيلُ رَبَّنَا تَقَبَّلْ مِنَّا إِنَّكَ أَنتَ السَّمِيعُ الْعَلِيمُ
رَبَّنَا وَاجْعَلْنَا مُسْلِمَيْنِ لَكَ وَمِن ذُرِّيَّتِنَا أُمَّةً مُّسْلِمَةً لَّكَ وَأَرِنَا مَنَاسِكَنَا وَتُبْ عَلَيْنَا إِنَّكَ أَنتَ التَّوَّابُ الرَّحِيمُ
„I dok su Ibrahim i Ismail temelje Hrama podizali, oni su molili: "Gospodaru naš, primi od nas, jer Ti, uistinu, sve čuješ i sve znaš! Gospodaru naš, učini nas dvojicu  ummetom (Tebi odanim), i porod naš neka bude odan Tebi, i pokaži nam obrede naše i oprosti nam, jer Ti primaš pokajanje i samilostan si!“ (Bekare, 127-128)
Braćo i sestre u Islamu,
Kraj mjeseca oktobra je vrijeme kad se sjećamo dva značajna momenta za ummet Muhammedov a.s., a posebno za nas muslimane u BiH, a to su proglašenje Turske republike, odnosno ukidanje islamske države na čijem čelu je bio sultan ili halifa od Ebu Bekra 632.godine do 29.10. 1923. godine i  uspostava rijaseta islamske zajednice u BiH, odnosno prvo zvanično priznavanje Islama u Evropi od strane evropskih kršćanskih sila.  Ta dva događaja su svakako važni za dalji tok uređenja pojedinačnog, a posebno društvenog života muslimana, kako u BiH tako i u cijelom svijetu.
Društveno uređenje i organiziranje, Islamu nije uopće strana tema, već naprotiv, veoma bitna stvar kojoj se posvećuje puno pažnje.  Ta pažnja se kroz poslaničku povijest može prepoznati, a svoj puni kapacitet  ima u misiji Muhammeda a.s.  Ibrahim a.s.čini dovu i to upravo zidajući Kabu sa sinom Ismailom, kojoj ovih dana hrle milioni muslimana iz cijelog svijeta:
„I dok su Ibrahim i Ismail temelje Hrama podizali, oni su molili: "Gospodaru naš, primi od nas, jer Ti, uistinu, sve čuješ i sve znaš! Gospodaru naš, učini nas dvojicu  ummetom (Tebi odanim), i porod naš neka bude odan Tebi, i pokaži nam obrede naše i oprosti nam, jer Ti primaš pokajanje i samilostan si!“(Bekare, 127-128)
Kako vidimo on moli da on i njegov sin budu ummet (zajednica odana Bogu).  Na drugom mjestu Allah dž.š. kaže da je Ibrahim čak i sam bio ummet, tolika je njegova duhovna snaga bila. Ummetska ideja kako sam rekao našla je punu primjenu u misiji Muhammeda a.s. i njegovih sljedbenika. 13 godina u Mekki Poslanik radi na pripremi pojedinaca, koji će svojim aktivnostima nakon hidžre oformiti zajednicu pokornu i odanu Allahu koja nosi časno ime ummet. To se ostvarilo kroz formiranje države, ali i svijesti u društvu da se napredak na ovom svijetu i nagrada na drugom mogu postići samo odanošću Bogu. Ta zajednica, država koja je osnovana 622.godine u Medini, čiji je prvi vođa bio sam poslanik, a njegovi nasljednici časne halife: Ebu Bekr, Omer, Osman, Alija i mnogi drugi, doživljavala je svoje transformacije kroz historiju i mijenjala predvodnike i lučonoše. Kad god bi jedni oslabili dolazile bi svježe snage željne dokazivanja. I naši davni preci, stanovnici ovih prostora su se u jednom trenutku priključili ovoj zajednici i postali dijelom ummeta, želeći na taj način da njihov i pojedinačni i društveni život bude usklađen sa Božijim zadovoljstvom. To se dogodilo 1463.godine. Nakon toga su naši prostori bili dijelom hilafeta više stoljeća, koristeći se srednjim putem, kako to kaže i kur'an:
وَكَذَلِكَ جَعَلْنَاكُمْ أُمَّةً وَسَطًا
„I tako smo od vas stvorili srednji ummet (pravedan narod)“ (El-Bekare, 143)
Taj pravedni ummet kad nastupa daje garancije drugima da žive slobodno i u slobodi, da ispovijedaju vjeru svoju, ne sile ih da budu njihov ummet, pišu čuvenu Ahdnamu koju daje sultan bosanskim kršćanima. To je rezultat srednjeg puta ummeta koji razumijeva kur'anske intencije:
قُلْ يَا أَهْلَ الْكِتَابِ تَعَالَوْا إِلَى كَلِمَةٍ سَوَاء بَيْنَنَا وَبَيْنَكُمْ أَلاَّ نَعْبُدَ إِلاَّ اللَّهَ وَلاَ نُشْرِكَ بِهِ شَيْئًا وَلاَ يَتَّخِذَ بَعْضُنَا بَعْضًا أَرْبَابًا مِّن دُونِ اللَّهِ فَإِن تَوَلَّوْا فَقُولُواْ اشْهَدُواْ بِأَنَّا مُسْلِمُونَ
„Reci: "O sljedbenici Knjige, dođite da se okupimo oko jedne riječi i nama i vama zajedničke: da se nikome osim Allahu ne klanjamo, da nikoga Njemu ravnim ne smatramo i da jedni druge, pored Allaha, bogovima ne držimo!" Pa ako oni ne pristanu, vi recite: "Budite svjedoci da smo mi muslimani!"(Ali Imran, 64)
U toj državi čovjek je iz Budimpešte moga ići do Mekke, Medine, Kaira ili Damaska, bez vize, bez da ga iko pita kud je pošao ili ko je on, bez obzira je li  bio musliman, kršćanin ili jevrej. Ljudi ovog prostora su mogli živjeti u ovakvim uvjetima sve do 1878.godine, kada se međunarodne sile dogovaraju da BiH bude predata na upravljanje, sada kršćanskoj velesili tog vremena. Muslimani , naši preci su se suprotstavili toj ideji i junački odupirali svim snagama, ali rezultat je ipak bio fizičko odvajanje naše zemlje od ostatka islamskog svijeta, tj. ummeta. Takvo stanje  je teško pogodilo  naše pretke, ali ipak ih nije obeshrabrilo. Oni su zaključili, da ako su ih fizički otcijepili od ostatka islamskog svijeta ili ummeta, ipak im ne mogu zabraniti da se osjećaju dijelom svoga ummeta. Onaj ko želi dobro uvijek nađe načina da ga uz Božiju pomoć i realizira. Tako su i naši preci želeći kazati i istoku i zapadu da se osjećaju dijelom svoga  ummeta i da žele svoj život i dalje živjeti i organizirati kao muslimani, organizirali se na način koji je bio jedino moguć. Nisu dozvolili da se  prekine veza sa još uvijek živim i postojećim hilafetom. Odmah su pristupili traženju rješenja koje će biti zasnovano na šerijatu, a koje će zadovoljiti postojeće potrebe muslimana kao pojedinca koji živi pod nemuslimanskom vlašću, ali i djelimično neke društvene potrebe muslimana. Rješenje je pronađeno u organiziranju institucije koja će rukovoditi vjerskim poslovima muslimana, na čijem čelu će biti rukovodilac (Reisul-ulema) kojeg će Menšurom postavljati Šejhul-islam, kao personifikacija halife. Okupacione vlasti su se svim silama borile da se ta veza prekine sa tkzv. centralom islamskog ummeta.
„Ni Jevreji, ni kršćani neće biti tobom zadovoljni sve dok ne prihvatiš vjeru njihovu. Reci: "Allahov put je jedini pravi put!" A ako bi se ti poveo sa željama njihovim, nakon Objave koja ti dolazi, od Allaha te niko ne bi mogao zaštititi niti odbraniti.“(Bekare,120)
Ipak je pobijedila volja i htijenje muslimana da se ta veza ne prekida, te je krajem oktobra 1882.godine i formirano pomenuto tijelo i prvi Reisul-ulema. Tako je veza muslimana iz Bosne i Hercegovine i ostatka ummeta ostala sačuvana makar kroz ovu vertikalu. Sa druge strane ovim činom Evropa je prihvatila Islam i muslimane zvanično, jer je i okupaciona vlast prihvatila ovakvo rješenje. Islam je do tada samo progonjen iz Evrope, a ovo je bio čin priznavanja i prihvatanja islama i muslimana u svojoj avliji.
Ono što je muslimane u BiH zadesilo 1878.godine ostatak ummeta je doživio  1923.godine. proglašenjem Republike, na teritoriji Islamske Turske, a nešto kasnije koji mjesec i konačno ukidanje institucije halife i vodstva ummeta koje je trajalo kako sam pomenuo ranije od vremena Ebu Bekra neprekidno do tog momenta. Nažalost, pravog odgovora sa strane ummeta nije još bilo. Pokušaj je bio 1962. kada je osnovana Svjetska islamska liga (Rabita alemi islami) u Mekki. U februaru 1974. Rabita je primljena kao nevladina organizacija u OUN. 1973. konferencija   ministara finansija   islamskih zemalja je donijela Deklaraciju o osnivanju islamske banke za razvoj koja je počela s poslovanjem na bazi šerijata. Dokle će ovo stanje bez halife trajati, dokle će ummet biti bez organiziranog vodstva, jeste pitanje svake generacije muslimana, a odgovor je vjerovatno unutar ummeta, kako i kur'an veli:
إِنَّ اللَّهَ لاَ يُغَيِّرُ مَا بِقَوْمٍ حَتَّى يُغَيِّرُواْ مَا بِأَنفُسِهِمْ
„Allah neće izmijeniti jedan narod dok on sam sebe ne izmijeni.“(Ra'd,11)
Braćo i sestre čuvajmo svoju zajednicu, gradimo je i podupirimo, jer tako dajemo doprinos i za obnavljanje hilafeta cjelokupnog ummeta.
Džamija Bosanski mudžahidi
Mostar; 5.11.2010/28. Zul-kade  1431.godine

بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَنِ الرَّحيِم.

Rijaset i hilafet

وَإِذْ يَرْفَعُ إِبْرَاهِيمُ الْقَوَاعِدَ مِنَ الْبَيْتِ وَإِسْمَاعِيلُ رَبَّنَا تَقَبَّلْ مِنَّا إِنَّكَ أَنتَ السَّمِيعُ الْعَلِيمُرَبَّنَا وَاجْعَلْنَا مُسْلِمَيْنِ لَكَ وَمِن ذُرِّيَّتِنَا أُمَّةً مُّسْلِمَةً لَّكَ وَأَرِنَا مَنَاسِكَنَا وَتُبْ عَلَيْنَا إِنَّكَ أَنتَ التَّوَّابُ الرَّحِيمُ 

„I dok su Ibrahim i Ismail temelje Hrama podizali, oni su molili: "Gospodaru naš, primi od nas, jer Ti, uistinu, sve čuješ i sve znaš! Gospodaru naš, učini nas dvojicu  ummetom (Tebi odanim), i porod naš neka bude odan Tebi, i pokaži nam obrede naše i oprosti nam, jer Ti primaš pokajanje i samilostan si!“ (Bekare, 127-128)

Braćo i sestre u Islamu,

Kraj mjeseca oktobra je vrijeme kad se sjećamo dva značajna momenta za ummet Muhammedov a.s., a posebno za nas muslimane u BiH, a to su proglašenje Turske republike, odnosno ukidanje islamske države na čijem čelu je bio sultan ili halifa od Ebu Bekra 632.godine do 29.10.1923. godine i  uspostava rijaseta islamske zajednice u BiH, odnosno prvo zvanično priznavanje Islama u Evropi od strane evropskih kršćanskih sila.  Ta dva događaja su svakako važni za dalji tok uređenja pojedinačnog, a posebno društvenog života muslimana, kako u BiH tako i u cijelom svijetu. Društveno uređenje i organiziranje, Islamu nije uopće strana tema, već naprotiv, veoma bitna stvar kojoj se posvećuje puno pažnje. Ta pažnja se kroz poslaničku povijest može prepoznati, a svoj puni kapacitet  ima u misiji Muhammeda a.s.  Ibrahim a.s. čini dovu i to upravo zidajući Kabu sa sinom Ismailom, kojoj ovih dana hrle milioni muslimana iz cijelog svijeta: 

„I dok su Ibrahim i Ismail temelje Hrama podizali, oni su molili: "Gospodaru naš, primi od nas, jer Ti, uistinu, sve čuješ i sve znaš! Gospodaru naš, učini nas dvojicu  ummetom (Tebi odanim), i porod naš neka bude odan Tebi, i pokaži nam obrede naše i oprosti nam, jer Ti primaš pokajanje i samilostan si!“(Bekare, 127-128)

Kako vidimo on moli da on i njegov sin budu ummet (zajednica odana Bogu). Na drugom mjestu Allah dž.š. kaže da je Ibrahim čak i sam bio ummet, tolika je njegova duhovna snaga bila. Ummetska ideja kako sam rekao našla je punu primjenu u misiji Muhammeda a.s. i njegovih sljedbenika. 13 godina u Mekki Poslanik radi na pripremi pojedinaca, koji će svojim aktivnostima nakon hidžre oformiti zajednicu pokornu i odanu Allahu koja nosi časno ime ummet. To se ostvarilo kroz formiranje države, ali i svijesti u društvu da se napredak na ovom svijetu i nagrada na drugom mogu postići samo odanošću Bogu. Ta zajednica, država koja je osnovana 622. godine u Medini, čiji je prvi vođa bio sam poslanik, a njegovi nasljednici časne halife: Ebu Bekr, Omer, Osman, Alija i mnogi drugi, doživljavala je svoje transformacije kroz historiju i mijenjala predvodnike i lučonoše. Kad god bi jedni oslabili dolazile bi svježe snage željne dokazivanja. I naši davni preci, stanovnici ovih prostora su se u jednom trenutku priključili ovoj zajednici i postali dijelom ummeta, želeći na taj način da njihov i pojedinačni i društveni život bude usklađen sa Božijim zadovoljstvom. To se dogodilo 1463.godine.

Nakon toga su naši prostori bili dijelom hilafeta više stoljeća, koristeći se srednjim putem, kako to kaže i Kur'an:

وَكَذَلِكَ جَعَلْنَاكُمْ أُمَّةً وَسَطًا 

„I tako smo od vas stvorili srednji ummet (pravedan narod)“ (El-Bekare, 143)  Taj pravedni ummet kad nastupa daje garancije drugima da žive slobodno i u slobodi, da ispovijedaju vjeru svoju, ne sile ih da budu njihov ummet, pišu čuvenu Ahdnamu koju daje sultan bosanskim kršćanima. To je rezultat srednjeg puta ummeta koji razumijeva kur'anske intencije:

 

قُلْ يَا أَهْلَ الْكِتَابِ تَعَالَوْا إِلَى كَلِمَةٍ سَوَاء بَيْنَنَا وَبَيْنَكُمْ أَلاَّ نَعْبُدَ إِلاَّ اللَّهَ وَلاَ نُشْرِكَ بِهِ شَيْئًا وَلاَ يَتَّخِذَ بَعْضُنَا بَعْضًا أَرْبَابًا مِّن دُونِ اللَّهِ فَإِن تَوَلَّوْا فَقُولُواْ اشْهَدُواْ بِأَنَّا مُسْلِمُونَ 

„Reci: "O sljedbenici Knjige, dođite da se okupimo oko jedne riječi i nama i vama zajedničke: da se nikome osim Allahu ne klanjamo, da nikoga Njemu ravnim ne smatramo i da jedni druge, pored Allaha, bogovima ne držimo!" Pa ako oni ne pristanu, vi recite: "Budite svjedoci da smo mi muslimani!"(Ali Imran, 64)

U toj državi čovjek je iz Budimpešte moga ići do Mekke, Medine, Kaira ili Damaska, bez vize, bez da ga iko pita kud je pošao ili ko je on, bez obzira je li  bio musliman, kršćanin ili jevrej. Ljudi ovog prostora su mogli živjeti u ovakvim uvjetima sve do 1878. godine, kada se međunarodne sile dogovaraju da BiH bude predata na upravljanje, sada kršćanskoj velesili tog vremena. Muslimani , naši preci su se suprotstavili toj ideji i junački odupirali svim snagama, ali rezultat je ipak bio fizičko odvajanje naše zemlje od ostatka islamskog svijeta, tj. ummeta. Takvo stanje  je teško pogodilo  naše pretke, ali ipak ih nije obeshrabrilo. Oni su zaključili, da ako su ih fizički otcijepili od ostatka islamskog svijeta ili ummeta, ipak im ne mogu zabraniti da se osjećaju dijelom svoga ummeta. Onaj ko želi dobro uvijek nađe načina da ga uz Božiju pomoć i realizira. Tako su i naši preci želeći kazati i istoku i zapadu da se osjećaju dijelom svoga  ummeta i da žele svoj život i dalje živjeti i organizirati kao muslimani, organizirali se na način koji je bio jedino moguć. Nisu dozvolili da se  prekine veza sa još uvijek živim i postojećim hilafetom. Odmah su pristupili traženju rješenja koje će biti zasnovano na šerijatu, a koje će zadovoljiti postojeće potrebe muslimana kao pojedinca koji živi pod nemuslimanskom vlašću, ali i djelimično neke društvene potrebe muslimana. Rješenje je pronađeno u organiziranju institucije koja će rukovoditi vjerskim poslovima muslimana, na čijem čelu će biti rukovodilac (Reisul-ulema) kojeg će Menšurom postavljati Šejhul-islam, kao personifikacija halife. Okupacione vlasti su se svim silama borile da se ta veza prekine sa tzv. centralom islamskog ummeta.

„Ni Jevreji, ni kršćani neće biti tobom zadovoljni sve dok ne prihvatiš vjeru njihovu. Reci: "Allahov put je jedini pravi put!" A ako bi se ti poveo sa željama njihovim, nakon Objave koja ti dolazi, od Allaha te niko ne bi mogao zaštititi niti odbraniti.“(Bekare,120) 

Ipak je pobijedila volja i htijenje muslimana da se ta veza ne prekida, te je krajem oktobra 1882. godine i formirano pomenuto tijelo i prvi Reisul-ulema. Tako je veza muslimana iz Bosne i Hercegovine i ostatka ummeta ostala sačuvana makar kroz ovu vertikalu. Sa druge strane ovim činom Evropa je prihvatila Islam i muslimane zvanično, jer je i okupaciona vlast prihvatila ovakvo rješenje. Islam je do tada samo progonjen iz Evrope, a ovo je bio čin priznavanja i prihvatanja islama i muslimana u svojoj avliji. Ono što je muslimane u BiH zadesilo 1878. godine ostatak ummeta je doživio 1923. godine. proglašenjem Republike, na teritoriji Islamske Turske, a nešto kasnije koji mjesec i konačno ukidanje institucije halife i vodstva ummeta koje je trajalo kako sam pomenuo ranije od vremena Ebu Bekra neprekidno do tog momenta. Nažalost, pravog odgovora sa strane ummeta nije još bilo. Pokušaj je bio 1962. kada je osnovana Svjetska islamska liga (Rabita alemi islami) u Mekki. U februaru 1974. Rabita je primljena kao nevladina organizacija u OUN. 1973. konferencija   ministara finansija   islamskih zemalja je donijela Deklaraciju o osnivanju islamske banke za razvoj koja je počela s poslovanjem na bazi šerijata. Dokle će ovo stanje bez halife trajati, dokle će ummet biti bez organiziranog vodstva, jeste pitanje svake generacije muslimana, a odgovor je vjerovatno unutar ummeta, kako i Kur'an veli:

إِنَّ اللَّهَ لاَ يُغَيِّرُ مَا بِقَوْمٍ حَتَّى يُغَيِّرُواْ مَا بِأَنفُسِهِمْ  

„Allah neće izmijeniti jedan narod dok on sam sebe ne izmijeni.“ (Ra'd,11)

Braćo i sestre čuvajmo svoju zajednicu, gradimo je i podupirimo, jer tako dajemo doprinos i za obnavljanje hilafeta cjelokupnog ummeta.

Šefik ef. Čavčić, Džamija Bosanski mudžahidi, Mostar; 5.11.2010/ 28.Zul-kade 1431.godine

 

Komentari (0)
Komentiraj
Vaši kontakt detalji:
Komentar:
[b] [i] [u] [url] [quote] [code] [img]   
:D:angry::angry-red::evil::idea::love::x:no-comments::ooo::pirate::?::(
:sleep::););)):0
Security
Molim unesite anti-spam kod sa slike.