| Hutba: Briga o hrani | ||||
|
Font Size 
|
Share
بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَنِ الرَّحيِم Briga o hrani هُوَ الَّذِي جَعَلَ لَكُمُ الأَرْضَ ذَلُولا فَامْشُوا فِي مَنَاكِبِهَا وَكُلُوا مِن رِّزْقِهِ وَإِلَيْهِ النُّشُورُ
„On vam je Zemlju pogodnom učinio, pa hodajte predjelima njezinim i hranite se onim što On daje, Njemu ćete poslije oživljenja odgovarati.“(Mulk, 15)
Božiji poslanik kaže:“Nikada niko ne jede bolju hranu od one koju zaradi svojim trudom.“(Buharija)
Braćo i sestre u Islamu;
Proljeće kod nas polahko nastupa. U Japanu velika prirodna katastrofa, ogroman broj žrtava i velike razmjere razorenih gradova, opominju savremenog čovjeka da se ozbiljno zamisli, je li on upravlja događajima ili je samo namjesnik i rob Božiji, kako sam govorio prošle hutbe. Nakon ove katastrofe uglavnom razmišljamo o tri dunjalučka resursa potrebna za preživljavanje, voda, hrana i zrak, bez obzira što je Japan jako daleko. Kakve će biti stvarne posljedice cunamija u odnosu na ove Božije blagodati, samo Uzvišeni zna. Kad je hrana u pitanju, zadnjih nekoliko godina zloslutno prijete da će biti poremećaja i gladi iz više razloga. Allah je čovjeka poslao na zemlju sa misijom namjesnika, da raspolaže racionalno sa svim resursima i dao mu sve što mu je potrebno za život, jer čovjek nije prognanik na zemlji.
وَلَقَدْ مَكَّنَّاكُمْ فِي الأَرْضِ وَجَعَلْنَا لَكُمْ فِيهَا مَعَايِشَ قَلِيلاً مَّا تَشْكُرُونَ
“Mi smo vas na Zemlji smjestili i na njoj vam sve što je potrebno za život dali. – A kako vi malo zahvaljujete!“(A'raf, 10)
Taj današnji čovjek ovdje u Mostaru i cijeloj BiH uglavnom je iskusio šta znači imati hranu i vodu i šta znači nemati ni hrane ni vode. To ratno iskustvo je značilo da i na terasama i prozorima može uspijavati povrće, a vrtovi koji su iole zaklonjeni od neprijatelja su bili u potpunosti obrađeni i zasađeni. Poslijeratno vrijeme je nekako tog istog čovjeka promijenilo. Posljednjih godina je sve više neobrađenih i zapuštenih njiva i vrtova, zaraslih imanja koja su naši preci natapali znojem i krvlju. Sve ovo govorim braćo i sestre zbog toga što svi svjedočimo kako se u zadnje dvije godine cijene hrane kod nas ali i u svijetu strahovito povećavaju. Pošto je sad proljeće, vrijeme kad se treba sijati i saditi, želja mi je da nas sve potaknem da o ovome ozbiljno razmišljamo.
Savremeni istraživači su ustanovili da je proizvodnja žitarica u svijetu nedovoljna za sve potrebe, pa i oni koji imaju novac nemaju gdje da kupe. Čak 1 000 000 000 ljudi danas na svijetu je gladno i to uglavnom u područjima gdje ljudi nemaju gdje da uzgajaju najosnovnije, a to su pustinjska područja i milionske metropole. Pored neracionalnog ponašanja čovjeka, neplanske proizvodnje i potrošnje, na nedostatak hrane veliki uticaj imaju i velike suše, požari, poplave velikih razmjera, vulkani i slične nepogode. Naravno da i političke prilike jako utiču na proizvodnju hrane, pa tako rat u Afganistanu, Iraku, nestabilnost u Sjevernoj Africi i drugim regionima, dotične prozvođače hrane pretvara u uvoznike i ovisnike o tuđoj proizvodnji i pomoći. Razvijene zemlje čak i ono hrane što proizvedu koriste u neke druge svrhe, a ne u svrhu ishrane, npr. kukuruz za proizvodnju biodizela, dok na drugoj strani ljudi umiru od gladi jer nemaju gdje kupiti ni kukuruza. U takvoj međunarodnoj situaciji tržišni mešetari koriste priliku za monopol, te na taj način još više otežavaju stanje. Oni koji imaju novca kupuju žitarice i čekaju najpovoljniji trenutak za plasman po mnogo većim cijenama od realnih. Suprotno ovoj praksi današnjice, jeste islamski stav koji oštro osuđuje one koji vođeni ambicijom brzog i lahkog bogaćenja manipuliraju cijenama hrane i zadržavaju njenu prodaju dok cijene ne porastu koliko oni žele. Muhammed a.s. u tom smislu kaže:“Kad neko 40 dana ne iznese hranu na pijacu (ne ponudi na prodaju) sa namjerom da joj skoči cijena, Allah dž.š. će se odreći takvog čovjeka.“ (Ahmed) Muslim bilježi i sljedeći hadis:“Samo griješnik (HATI') zadržava robu dok joj se ne povisi cijena.“
Prema podacima Svjetske asocijacije za hranu FAO, sa početka ove godine, 55 prehrambenih sirovina koje se prodaju putem berze, zadnjih 6 mjeseci bilježe stalni rast cijena, te su dostigle najviši nivo ikada u istoriji. Hrana je postala u posljednje vrijeme najunosniji biznis na berzama. Čak su se i američki proizvođači hrane žalili Kongresu, zbog banaka sa Wall streeta, koje stavljaju ogromne sume novca na berzu, na još neproizvedenu hranu i time nanose ogromne štete u tom poslovanju. Naravno da mi kao pojedinci nemamo mogućnost da utičemo na promjenu takvog stanja i prakse. Mnogi između nas će kazati, kako je kod nas država kriva za ovakvo stanje, mi naravno nemamo kapacitet da ni tu nešto posebno promijenimo u skorije vrijeme, a država nije nešto imaginarno i iracionalno, opet smo to mi.
Pa šta onda možemo uraditi? Možemo mnogo toga. Možemo oživiti naše njive i vrtove, oplemeniti ih ovog proljeća i zasijati i zasadti. To je naša obaveza, ne samo dobra volja. Naša djeca neće pitati, ako ne daj Bože budu gladna, ko je kriv za to, oni će tražiti da jedu, a možda neće svako biti u mogućnosti da kupi hranu koja iz dana u dan postaje skuplja, ako je i bude u ponudi dovoljno. Kada domaćin obezbijedi u svojoj kući za svoju čeljad žito ili hljeb preko godine, krompir i ogrijev, onda je miran.
Nemojmo razmišljati na način, zašto da mi mislimo o tome, ima neko ko je plaćen da o tome vodi računa: u državi, Federaciji, kantonu, gradu i sl. Mi smo obavezni prije svega misliti na sebe i svoje porodice, pa tek se onda oslanjati na druge, makar to i država bila. Budimo svjesni da se danas hrana koristi i kao strateška roba, kao sredstvo postizanja političkih ciljeva, sredstva ucjene, političkih pritisaka itd. Nemojmo dozvoliti da zbog zalogaja hljeba izgubimo i ono što smo uspjeli očuvati od svoje domovine, da izgubimo ili da nam oduzmu dostojanstvo koje iznad svega cijenimo i čuvamo kao muslimani.
Znajmo da je obrađivanje svojih njiva i bašči u ime Boga, radi izdržavanja svoje porodice i pomoći drugima, ibadet u punom smislu riječi i u svojoj suštini.
وَقُلِ اعْمَلُواْ فَسَيَرَى اللَّهُ عَمَلَكُمْ وَرَسُولُهُ وَالْمُؤْمِنُونَ وَسَتُرَدُّونَ إِلَى عَالِمِ الْغَيْبِ وَالشَّهَادَةِ فَيُنَبِّئُكُم بِمَا كُنتُمْ تَعْمَلُونَ
„I reci : "Trudite se! Allah će trud vaš vidjeti, a i Poslanik Njegov i vjernici, i vi ćete biti vraćeni onome koji zna nevidljivi i vidljivi svijet, pa će vas o onome što ste radili obavijestiti.“(Tevbe,105)
Braćo i sestre, naše dunjalučke bašče zasadimo. Ako postoji i malo mogućnosti obradimo i zasijemo njive na kojima su znoj lili naši očevi i majke, naši djedovi i nane, to smo dobili kao vrijedno nasljeđe koje smo obavezni uredno predati svojoj djeci. Ako smo od roditelja nasljedili uredno, zar možemo vlastitoj djeci neuredno i zapušteno predati, imamo li pravo na to, a kažemo da su nam djeca najvažnija.
Druga stvar, jako važna, jeste pitanje plasmana. Ako zasijemo i zasadimo, ako proizvedemo određenu količinu hrane bilo koje vrste, a to prevazilazi naše porodične potrebe, postavljaju mnogi pitanje šta s tim, jer nemaju kome prodati, pa vele da se ne isplati ni raditi.
Braćo i sestre, trebamo se tako organizovati da taj višak bude plasiran u džematu i komšiluku, jer je mnogo i onih koji nemaju parcela na kojima mogu proizvoditi hranu, a i oni trebaju živjeti, pa oni trebaju otkupiti višak proizvedenog, jer je i to svrha džemata i džemtaske organiziranosti. Na taj način ostvarujemo i postižemo mnogo dobrih stvari. Stvoritelj nam poručuje:
هُوَ الَّذِي جَعَلَ لَكُمُ الأَرْضَ ذَلُولا فَامْشُوا فِي مَنَاكِبِهَا وَكُلُوا مِن رِّزْقِهِ وَإِلَيْهِ النُّشُورُ
„On vam je Zemlju pogodnom učinio, pa hodajte predjelima njezinim i hranite se onim što On daje, Njemu ćete poslije oživljenja odgovarati.“(Mulk, 15)
Božiji poslanik kaže:“Nikada niko ne jede bolju hranu od one koju zaradi svojim trudom.“(Buharija)
Druge prilike Poslanik je kazao: „Niko od vjernika neće zasaditi stablo ili posijati zrno (sjeme), pa potom da ptica, čovjek ili životinja pojede njegov plod, a da ne bude za to djelo nagrađen kao da je podijelio sadaku.” (Buhari, III: 513).
A poslušajmo i sljedeći slučaj iz života Božijeg poslanika! Zabilježeno je da je Poslanik a.s.jednom prošao pored čovjeka koji je nepomično sjedio, ništa ne radeći. Prošao je pored njega i ne pozdravivši ga. Kad se poslanik vratio istim putem, vidio je da dotični čovjek miješa pijesak i zemlju prstom ispred sebe, pa mu je poslanik nazvao selam. Tada čovjek ustade i krenu za poslanikom, pitajući ga: Božiji poslaniče, kada si prvi put prošao, nisi me pozdravio, pa sam bio veoma ožalošćen, a sada si me pozdravio na povratku. Zašto si mi uskratio svoj pozdrav prvi put? Poslanik mu reče:Kad sam prvi put prošao pored tebe, nisi ništa radio, bio si nepomičan i zato te nisam pozdravio. Ali kada sam se vratio, bar si miješao pijesak i zemlju prstom, a to je već neki rad. Zato sam te pozdravio.“
Uzvišeni Allahu podari nam snage da živimo kao vjernici, da radimo i obrađujemo svoje bašče, da živimo kao braća u džematu, kako bi se naselili u rajske bašče u kojima više neće trebati raditi i znojiti se, jer tamo čeka vječno uživanje! Amin!
Šefik ef. Čavčić, Džamija Bosanski mudžahidi, Mostar; 18.3.2011/13.Rebiul-ahir 1432.godine
|
Dobro pitanje Krajisnik.Mesdzid je ne...
Najbolja profesorica definitivno
. ...
Iskrene čestitke profesorici.
nemogu da vjeruje da je onako ekstra ...
OVI MOMCI SU ODLICNI LJUDI. UPOZNAO S...