UVODNI GOVOR U POVODU OBILJEŽAVANJA ROĐENJA MUHAMMEDA A.S. – POSLANIKA MILOSTI
Autor Administrator    Četvrtak, 17 Veljača 2011 09:05    PDF Ispis E-mail
Font Size Larger Font Smaller Font
ShareJusuf ef. Kafadar, imam u Donjoj Mahali

(13 Rebiul – evvel 1342. h/g Šarića džamija)

Sva hvala i zahvala pripada Uzvišenom Allahu dž.š.,salavat i selam na poslijednjeg poslanika Muhammeda a.s. poslanika milosti, na njegovu časnu poprodicu časne ashabe i na sve one koji ga budu slijedili u dobru do sudnjeg dana.

Cijenjene sestre, poštovana braćo u islamu Esselamu alejkum!

Uzvišeni Allah dž.š poručuje u Kur'anu Časnom:
„Pokoravajte se Allahu i poslaniku velikom da bi vam bila milost ukazana.“ (Ali Imran ,132)
MjesecRebiul-evvel je treći mjesec muslimanskog kalendara. Dva veoma značajna događaja od neprocjenjive važnosti  za muslimane zbila su se u ovom mjesecu. Prvi je oglasio svitaj nove ere, proces promjena koje su obilježile i potpuno transformirale sudbinu čovječanstva,a drugi događaj je poslanikovo preseljenje na ahiret. O rođenju jednog čovjeka! Ništa posebno, moglo bi se reći.
Ljudi se rađaju i umiru. Plač i galama beba koje prvi put bivaju izložene „vanjskom svijetu“ redovno se čuju u kućama i bolnicama širom svijeta. Pa šta je onda tako posebno u činu rođenja tog čovjeka. On je najveći čovjek, a nije velikan,jer velikani se mogu nadići. Njegovo rođenje ne predstavlja samo dolazak na svijet još jednih usta koja treba hraniti.  On je dar svim ljudima i nacijama, kako bogatim,tako siromašnim, kako mladim, tako i starim, kako crncima, tako i bjelcima;on je dar i meni i vama. On ne dođe da uzme od svijeta ovog već da svijetu da.  Dođe sa ljubaznošću i milošću, a ne sa pohlepom i jadom,sa toplinom i sa osjećanjem,a ne sa mržnjom i ohološću. Bijaše „on neko“? Bijaše on neko a ipak imaše najdublje poštovanje (respekt) prema svakome. Bijaše to čovjek, zasigurno ali poseban. Bijaše on prijatelj, brat, vođa onima kojima  vođenje bi potrebno, upozoravao one koji bi griješili, stajaše u zaštitu slabašnih, tješio je bolesne , smirivao ožalošćene. Bijaše on neko!  Imaše moć ali je ne zloupotrijebi, imaše utjecaj ali se ne okoristi njime.  Bijaše to čovjek koji se izdignu iznad ljuskih prohtijeva,a imaše osjećanja baš kao i mi i srce ranjivo i oči suzne. Buharija u svojoj zbirci bilježi situaciju u kojoj se poslanik opisuje kao čovjek pun ljubavi i kada polaže u kolijevku svoga umirućeg sina Ibrahima. I dok se dijete borilo sa životom, oči Božijeg poslanika ovlažiše se, on zaplaka i izusti ove riječi:

„Stvarno oči suze, srca se kidaju, ali mi nećemo izustiti nijednu jedinu riječ kojom bi Allah bio nezadovoljan. Ibrahime tvoja smrt uzrokuje našu bol.“

Evo nam draga braćo i sestre savršenog čovjeka koji ima punu svijest o vlastitom postojanju.  Među kamenjem postoji dragulj, među ljudima postoji Muhammed a.s. Ovaj mjesec muslimani diljem svijeta obilježavaju, jer je to vrijeme radosti.  Imamo puno pravo radovati se, no radovanje je više osjećaj uma i srca nego li čin. Kakvo značenje ovaj događaj ima za naš život. Da li išta predstavlja u našem svakodnevnom poslu,nije li on naš poslanik a mi njegovi sljedbenici, moramo li mu biti odani i imamo li obavezu prema njemu.  Želimo li ga susresti na dženetskim rijekama Kevsera, njegovo radosno lice i njegov osmijeh koji mu poigrava na mubarek usnama, raširene ruke koje grle pozdravljau, snažno stišću.  Je li to naša želja?  Znamo braćo i sestre šta je podnio u svom životu da bi nam Islam ostavio.  Uprkos nepravdi, kritikama i ismijavanju on nosijaše bajrak islama i predade ga i meni i vama, a mi primišmo taj emanet.  Hoćemo li ga čuvati i predati budućim generacijama u emanet?