„I sarađujte u dobru i čestitosti a nikako u grijehu i neprijateljstvu, a Allaha se bojte, jer On zaista strašno kažnjava.“

Puno je važnih stvari koje su nam za život potrebne,  a koje ne možemo postići sami, a niti odmah (na prečac); čist zrak, zdravu životnu sredinu, kvalitetnu sigurnost, dobro organizovano i kvalitetno obrazovanje za svoju djecu, sređenu infrastrukturu za nesmetano funkcionisanje društvenih tokova života, itd...

Da bismo to imali potrebna je saradnja s drugim ljudima, na duži vremenski period.Ta saradnja podrazumijeva postojanje ključnog faktora a to je povjerenje. Ukoliko taj element izostane onda će to uistinu biti teško ostvarivo. Božiji Poslanik, a.s., u tom  kontekstu upućuje poruku: „Nema imana onaj u kojeg se ne može imati povjerenje i nema vjere onaj koji ne isunjava dato obećanje.“ 

Emanet i obećanje su dva važna elementa društvenog života, poslovne etike, bračne etike. Emanet je povjerena, a preuzeta obaveza koja se čuva i dosljedno provodi u opće dobro. A obećanje se dosljedno ispunjava zarad reda i napretka među ljudima i u društvu u cjelini. Emanet je nasuprot prevare, a obećanje nasuprot laži. Bez povjerenja nemoguće je ostvariti saradnju i raditi s drugima: svejedno radilo se o partneru u poslu, učitelju s djecom u školi, roditeljima u odgoju svoje djece. 

Povjerenje ima tendenciju da izaziva povjerenje, dok nepovjerenje ima tendenciju da izaziva nepovjerenje. Bez minimuma povjerenja u ljude i uloge obavljaju naša svakodnevnica preobražava se u nepodnošljivu dozu straha, neizvjesnosti i sigurnosti, i to u svim trenucima; običnog izlaska u šetnju, odlaska ljekaru, obilaska rodbine, prijatelja običnog razgovora s ljudima...

Kako ukloniti tu prepreku, koprenu, koja nam se ispriječila pred očima, i osjećaj koji nam sve više zaokuplja srce i razum. Imamo li snage da budemo odlučni u stavu i razmišljanju pred agresivnom medijskom oštricom koja upravo propagira tu poruku da nema povjerenja među ljudima,  da ga niko nije dostojan, da ga je nemoguće naći kod bilo koga kome je povjerena kakva javna odgovorna funkcija. Ustvari, oni svoju otrovnu strijelu tako dobro i mogu odapeti u ambijentu kada se ugrozi vrijednost povjerenja u društvu, i kada se otvori prostor za šejtansko zavođenje ljudi, odnosno idealno im je raditi i djelovati kada imaju takvu konfuziju u društvu, tada se povećava rejting gledanosti, i ostvaruje dobra reklamna korist! Vjernik životu i stvarima prilazi afirmativno, ističući u prvi plan ono što je vrijedno i vrlina, a u isto vrijeme traži najpogodniji način i metod da ukaže na propuste i greške na koje naravno treba ukazati, savjetujući i upućujući mudro i probrano.

U kontekstu afirmativne prakse i isticanja u prvi plan pozitivnih elemenata određene pojave ili osobe, podsjetit ćemo se primjera kada Poslanik, a.s., s grupom ashaba prolazi pored uginule životinje, čiji je prizor bio za ashabe ružan i grdan, a vjerovatno i za samog Poslanika, ali on kao opasku na njihove komentare lošeg prizora kaže : „Kako lijepe , zdrave i bijele zube ima ova životinja.“Ili, pak, drugi primjer kada iz dubokog poštovanja Poslanik, a.s., ustaje na noge kada prolazi pogrebna povorka jednog stanovnika Medine – jevreja, propraćajući komentare ljudi da to nije musliman riječima: „Zar nije Božiji rob?“ 

Naš današnji pristup pojavama, ljudima, karakterima i  naravima je u većini slučajeva tendeciozan , negativistički obojen, s velikom dozom ironije i minimiziranja svega i svačega! To nije dobro!To je unutrašnja bolest i slabost koja svjedoči moralnu krizu, duhovnu recesiju i loše praktično postupanje!Završit cemo hadisom Poslanika, a.s. u kojem kaže: „Vjera je savjet! Vjera je savjet! Vjera je savjet! Rekosmo: Božiji Poslaniče, kome? Poslanik reče: Alahu, dž.š., Njegovoj Knjizi, Njegovom Poslaniku, prvacima muslimana i svim drugim muslimanima.“

Ovaj hadis upućuje na razvijanje kontakata, komunikacije, saradnje i šure (dogovora) među ljudima. Tri puta se ističe vjera je savjet (povjerenje). Kako Allahu savjet? Iskreno, predano Allahu najveću ljubav i poštovanje pokloniti, a ne nekome ili nečemu drugome. Njegovoj Knjizi? Savjet iz nje tražiti, nju studirati! Njegovom Poslaniku? Njegovu metodologiju života, Njegov pristup usvojiti! Savjet Prvacima muslimana? S dovom Allahu da budu odgovorni i da se popravljaju, isticati ono što jesu uradili, a ukazivati na ono što nisu i što su dužni uraditi kao nosioci emaneta. Savjet drugim muslimanima? Uvreda, bol i patnja, rana drugoga je isto što i naša! Povreda tuđeg prava je isto što i povreda našeg vlastitog! A ne reagovati po sistemu kada vatra i poplava dođu u moju kuću! Preventiva je djelovati kada vatra i voda budu miljama daleko, negdje tamo kod drugih muslimana!

Gospodaru naš, učini našu vjeru čistom i snažnom, naše međusobno ophođenje iskrenim, naše povjerenje jasnim i potpunim, a sačuvaj nas širka, licemjerja, prevare i laži! AMIN! 

Salem ef. Dedović, glavni imam, Mostar, 30. Januar 2009.