| Hutba: Hidžra | ||||
|
Font Size 
|
Share Dragi vjernici, braćo!
Svaki čovjek ima svoj duhovno – idejni i prostorno – zemaljski zavičaj. Duhovni zavičaj za vjernika je njegova vjera, ideja, tradicija, kultura, moral i običaj, a njegov prostorno –zemaljski zavičaj je njegova rodna kuća, mjesto rođenja, grad i domovina. Oba su zavičaja vrijedna i važna, oni se prožimaju, i nema jednog bez drugoga. Čovjek je po prirodi biće zavičaja, rodne grude, mjesta rođenja. Takav je i primjer poslanika Muhammeda, a.s. koji je ostao vjeran u ljubavi prema svojoj Meki i u onim najtežim momentima kada je, prisiljen od dušmana napušta, i kreće put sigurne Medine u kojoj će moći u slobodi ispoljavati sve oblike duhovnog mu zavičaja. A upravo vrijednosti duhovnog zavičaja bile su elementrano ugrožene u Meki, i tamo se ideja vjere, morala, reda i poretka sužavala nasiljem i brutalnošću. Zato Poslanik čini Objavom mu naređenu hidžru iz Meke u Medinu, i to s razlogom da ove vrijednosti sačuva, i ugradi u društveni sistem koji neće osporavati Boga, vjeru i vjernike. Hidžra nije panični bijeg kojim se predaje rodna gruda u ruke dušmaninu, hidžra je sistemski planirani čin kojim se privremeno u sigurnom i slobodnom ambijentu gradi stabilna zajednica, džemat i vraća u rekordno kratkom vremenskom roku ( za nepunih osam godina ) kao snažan faktor na svoju rodnu grudu. Uvijek je hidžra aktuelna, i svaki muslimanski kontekst ima doticaja s hidžrom. Jer hidžra je ideja, misao, a onda i konkretna akcija, čin i djelo. Hidžra je most koji spaja iman – vjerovanje i islam – sveukupni život kroz predanost i pokornost Allahu, dž.š. Hidžra je most koji spaja dubinske istine vjere potvrđene u konkretnom životnom organiziranju i prakticiranju. Zato je hidžra važna jer bez nje nema ni imana, a ni islama.
Hidžra je pravi model koji živo svjedoči šta je snaga utemeljena na vjeri, međuvjerničkoj ljubavi, povjerenju i solidarnosti. To je golema snaga koju ništa ne može nadjačati. To je snaga koja pobjeđuje lični egoizam i vlastiti interes, to je snaga koja nadvladava mržnju, zavist i nepovjerenje među ljudima. To je snaga koja rješava problem nemoćnih, slabih, siromašnih, jer je utemeljena na čistoj bratsko - solidarnoj ideji „Doista je Allah na pomoći Svome robu dok je on na pomoći svome bratu muslimanu" – kaže Muhammed, a.s. u jednoj svojoj poruci. A onda kada se zadobije Allahova pomoć i podrška stvari postaju jednostavnije i lakše se podnose tereti i iskušenja: "Ako ga vi ne pomognete, pa pomogao ga je Allah onda kad su ga oni koji ne vjeruju prisilili da ode (Hidžru učini) , kad je s njim bio samo drug njegov, kad su njih dvojica bili u pećini, i kada je on rekao drugu svome: „Ne brini se i ne plaši, Allah je s nama!“ Pa je Allah spustio pouzdanje Svoje na njega, i pomogao ga vojskom koju vi niste vidjeli i učinio da riječ nevjernika bude donja, a Allahova riječ, ona je gornja. Allah je Silan i Mudar!“ (Tewba, 40.) Allah, dž.š., je vrednovao i nagradio ovo krasno prijateljstvo utemeljeno na zajedničkoj ideji, vjeri, iskrenosti i ljubavi. To su elementi koji moraju dati rezultat. I dali su rezultat koji historija nije zabilježila. I dat će rezultat i danas, i sutra, ali onda kada ljudi ispune sve što je do njih. Onda kada njihove ideje, vjeru, akcije, iskrenost, prijateljstvo i ljubav ne budu razdirali lični interesi, emotivne simpatije i nesimpatije, neiskren pristup, podozrivost i nepovjerenje. Draga braćo! Danas je tako aktuelno u kontekstu događaja Hidžre sagledavati našu zbilju i poziciju, u kojoj se ambijent našeg prostorno – zemaljskog zavičaja, grada i regije nastoji smatrati ekskluzivnim pravom jednog naroda, religije, politike... Naravno tim planom direktno se reducira i naša sloboda, pravo i mogućnosti duhovnog zavičaja, jer bez prostora, kuće i zemlje ne ostvaruje se nijedna druga vrijednost. Šta u tom pogledu da učimo iz lekcije koja nosi ime Poslanikova hidžra? Jedan grad, regiju i državu, zajednicu, društvo u cjelini prave pojedinci – individue, svaka od sebe ulaže u to svoj kapital; moralni, materijalni, intelektualni, liderski, edukativni, ekološki, graditeljski,... U nas su vrijednosti okrenute naizvrat pa uporno pitanje pokrećemo od nekog drugog, trećeg koji treba i koji je, po našem mišljenju, odgovorniji od nas! Nikako da stvar okrenemo od nas, od našeg praga, naših mogućnosti, odgovornosti i obaveza. Hajde da to okrenemo od najboljeg primjera učesnika hidžre, vrloga ashaba Poslanikovoga, Abdurrahmana bin Avfa, koji dolazi bez igdje ičega u Medinu kao muhadžir, pa na ponudu svoga pobratima –Ensarije da mu pokloni pola imetka i čitave imovine, ovako odgovara: „Allah ti blagoslovio tvoju imovinu, ja to ne mogu prihvatiti, hajde ti mene samo uputi gdje je vaša medinska tržnica“. Abdurrahman bin Avf će svojim poštenim radom, trgovačkim umijećem i znanjem za vrlo kratko vrijeme postati jedan od imućnijih ljudi u čitavoj Medini. Mi smo nažalost postali taoci medijskih magova i njihovih politika čiji je interes „prodati nam šarenu lažu – igračku“ koja će nas zabaviti do besvijesti, dok druge, vrijedne stvari čekaju i mi se njih ne dotičemo uopče. Medij treba stopu gledanosti, želi svoj visoki rejting, svoj profit. Međutim, naše vrijeme ne treba da bude rezervisano za taj oblik komunikacije više od živog, stvarnog, i do kraja svijeta nezamjenjivog oblika komuniciranja. Vrijednije treba da bude živo sijelo, prijateljski susret i razgovor ljudi. Vrijeme i ambijent u kome živimo u okvirima su novih tehnoloških mogućnosti i dostignuća. Ali ta ista ne smiju zamijeniti realni život, život naše djece ne smije postati zarobljen virtualnim, nestvarnim svijetom kompjuterskih igrica i chatova što razara kulturu i ljepotu žive riječi, razgovora, dogovora, prijateljstva, sjećanja i pamćenja. Hidžra ima svoje univerzalno i trajno značenje a to je put ka Allahu, put k vjeri, spasu i sigurnom utočištu. Univerzalno i neprolazno značenje Hidžre je i ostavljanje, otkanjivanje i odvikavanje od nečeg lošeg, ružnog i bezvrijednog. Hidžra nas muslimane uči da trajne vrijednosti ne mogu biti potrošene, one su dobro koje ima korist bez obzira na prilike i vrijeme u kojima se živi. Jer nikada ne mogu doći u pitanje vrijednosti duhovnog zavičaja: vjera, moral, tradicija, običaj i kultura jednog naroda, kao što nikada ne smiju doći u pitanje vrijednosti prostornog zavičaja jednog čovjeka; rodna kuća, grad, domovina.
Na kraju kao inspirativan momenat u događaju Hidžre je i sljedeća Poslanikova dova – obraćanje Allahu, a što on uči napuštajući Meku:
Hvala Allahu, Stvoritelju mome, stvori me nakon što bijah ništa. Gospodaru, pomozi mi da podnesem i savladam sve strahote dunjaluka, teškoće vakta u kojem živim, i teškoće koje donose noći i dani... Gospodaru budi moj saputnik... Sačuvaj uspomenu na mene kod potomstva moga. Svoj blagoslov podari u opskrbi koju mi dade, Tvoje je da me uniziš i kazniš, a i na ispravno moralno postupanje upraviš... Tvoje je Bože da me zavoliš i ljudima ne prepustiš..Gospodaru nemoćnih i slabih, Ti moj Gospodaru! Tražim utočište od Tvoje ljutnje i srdžbe u Plemenitosti i Ljepoti Lica Tvoga kojim se prosvijetliše nebesa i zemlja, skinu tmina, prve i sve potonje čestite generacije utemeljiše svoj uspjeh. Tražim utočište kod Tebe od gubitka blagodati kojima me obasipaš i od iznenadne kazne da se sruči na mene, ne uskrati mi Svoju Dobrotu, i ne spusti svu svoju kaznu... Moje je da tražim Tvoju naklonost koliko god to u mojoj moći bilo, čvrsto vjerujući da nema stanja, moći i uspjeha bez Tebe! Glavni imam:
Prof. Salem ef. Dedović
|
| Ažurirano ( Utorak, 07 Prosinac 2010 20:50 ) |
nemogu da vjeruje da je onako ekstra ...
OVI MOMCI SU ODLICNI LJUDI. UPOZNAO S...
Da li ima vakufa u Neumu? I hoce li s...
Esselamu Alejkum! Sve cestitke ESMI z...
Hoce li bit slike ahahaha